Hvaranka Martina sezonu je provela radno. Uslijedilo je razdoblje laganijeg tempa, najčešće u prirodi. „Kad te netko vidi da tu na Hvaru šetaš po zimi, onda kaže: ova je prošvitila“, smije se Martina.

Tridesettrogodišnja Martina ima dvije sestre od 20 i 25 godina. Mlade su i još ne razmišljaju o mirovini. „Ni ja u njihovim godinama nisam razmišljala o mirovini. Mirovina mi je bila ono nešto tamo… za 40 godina. A sada već pomalo razmišljam“, kaže Martina.

I to zbog životnih okolnosti koje su joj se promijenile gubitkom oca, pa tako i pogled na mirovinu i sigurnost koju ona treba donijeti. Tada maloljetne sestre postale su korisnice tzv. obiteljske mirovine, no nisu znale da, primjerice, sredstva iz drugog stupa mogu biti nasljedna. Stoga je Martina željela saznati više o svemu po pitanju mirovine.

Bilo je na radionici puno nepoznanica koje su se bistrile - što društvo za upravljanje OMF-ovima točno radi, gdje je taj novac, u što se ulaže… No, upravo su joj brojni raspoloživi izbori bili najveća novost.

Briga o mirovini kreće od prvog zaposlenja. Mlađa od dvije sestre nedavno se prvi put zaposlila i važno je da zna svoja prava.

„Očito sam bila, što se kaže, „tudum“ za to, jer nisam imala pojma da pola toga možemo mi sami određivati, gledati, odlučivati…“, kaže Martina.

Kao privatna poduzetnica, sama sebi uplaćuje doprinose. Taj novac u drugom stupu osobna je imovina, a sredstva su namijenjena isključivo za isplatu njezine mirovine jednoga dana.

Druga sestra bila je zaposlena tijekom sezone i, iako trenutno ne radi, sve dosadašnje uplate i dalje su na njezinom osobnom računu jer su uplaćivana sredstva - neotuđiva. No, treba ih redovno provjeravati.

DRUGI STUP IZ PRVE RUKE

Pred mladima, pa tako i pred Martinom, uvijek je nad glavom ono pitanje „kolika će im biti mirovina i što će biti do tada“. Misle kako je negdje drugdje bolje pa neki odlaze, ali ne i ona.

„Razmišljala sam otići iz Hrvatske pa odraditi 20 godina, ali kad dođe taj trenutak odlaska, zaključiš da nikakvi novci nisu vrijedni - doma je doma“, iskrena je Martina.

Njezina je budućnost ovdje, pa tako i razdoblje mirovine. Zato je važno već sada voditi brigu o individualnoj kapitaliziranoj štednji u svojem OMF-u.

Visina njezine mirovine ponajprije će ovisiti o iznosu uplaćenih i kapitaliziranih sredstava, ali i o vrsti i obliku odabrane mirovine.

Obvezni mirovinski fondovi rade u strogo zacrtanim zakonskim okvirima, propisano je što smiju, što ne. S obzirom na to da se radi o dugoročnom horizontu ulaganja te da postoje i rizici, između ostalog je važno i dobro diversificirati portfelje. To je ona famozna - „nemojte stavljati sva jaja u istu košaru“.

„Sada mi je jasnije koji je posao OMF-ova - kao da rade na burzi. Gledaju gdje uložiti da se ostvari neka zarada, trebaju se odnositi ono kao da ulažu svoj novac. Znači, kao što bi napravili sebi, ali to rade s našim novcem za nas“, zaključuje Martina.

I sada dolazi dio za koji je trebalo više koncentracije za svladati - kategorije fondova A, B i C. Razlikuju se po investicijskoj strategiji, rizicima i uvjetima članstva.

Martina i ostali sudionici radionice shvatili su to ovako: „A je za mlade, B za srednju dob, a C za one pred penziju.“

Logika je jednostavna - vrijednosti dionica mogu oscilirati pa mlađi članovi u kategorijama A i B imaju dovoljno vremena do mirovine da se, u slučaju bilo kakvih promjena na tržištima, prinosi stabiliziraju kroz tržišne cikluse.

Kategorija C namijenjena je članovima pred mirovinom s ciljem da se smanji rizik i omogući očuvanje vrijednosti imovine. Stoga su ulaganja niskorizična.

Martininim “morskim” rječnikom – ako je njezina kategorija fonda brod, jedra su dionice – daju snagu, brzinu i mogućnost da brod ide brže i dalje. Sidro su obveznice – čuvaju stabilnost. Sama bira kakvu plovidbu želi.

No, ovisno o godinama života, postoje ograničenja koliko se dugo može ostati u pojedinoj kategoriji.

Član tako može ostati u fondu kategorije A ako mu je do referentnog dana ostalo 10 ili više godina. Iznimno, na temelju osobnog zahtjeva, može i dalje ostati u kategoriji A ako mu je do referentnog dana ostalo 5 ili više godina, a nakon tog roka REGOS će ga rasporediti u fond kategorije B kojim upravlja isto mirovinsko društvo.

Daleko je Martina još od mirovine, a do tada treba iskoristiti sva nova znanja i izbore koji su joj na raspolaganju. Ono što danas uplaćuje u drugi stup, izravno će između ostalog utjecati na visinu njezine mirovine, a time i na kvalitetu života u starosti.

Treći stup mirovinskog osiguranja je dobrovoljan, a također se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Dodatno, država potiče ovu vrstu štednje s poticajima od 15% na ukupni uplaćeni iznos u jednoj kalendarskoj godini, i to do 99,54 eura.

O toj opciji Martina razmišlja jer može uplatiti koliko i kada hoće, a dodatni je vid štednje za mirovinu. Do tada posredno ulaže u domaće i svjetske kompanije kroz drugi stup.